|
Strah pripada temelju naših
osjećaja. Druga
živa
bića
su isto tako u mogu-
ćnosti da ih
osjećaju.
Svrha straha služi
da bih smo se aktivirali odnosno da bih smo se pripremili na stanje
opreznosti. Strah nam olak-
šava
da savladamo teško
nastajuće
situacije. Mi se osjećamo
u takvim situacijama nesigurno. Boimo se izgubiti kontrolu nad stvarima
zbog manjka kompetencije. Strah nas motivira da takve situacije savladamo.
“Težiti
životu
oslobodjenog od straha nije niukom slučaju
preporučljivo”.Bez
straha bih smo isli “naivno” kroz svijet odnosno ponašali
bih smo se naivno u svijetu i nebih smo više
reagirali na opasnosti sa potrebnom dozom opreznosti i spremnošću
na reagiranje. Strah obično
razjasnjava pogrešan
odnos izmedju trenutačnih
izazova i sposobnosti jedne osobe. Zbog toga doživljujemo
strah kao “preopterećenje!
(štres)
ili izazov. Tako osjećamo
kako se možemo
još
dalje razvijati
odnosno ustanovljavamo gdje nam u biti leži
slabost.
Nitko na svjetu se netreba zbog straha
opravdavati ili sramiti!
Unatoč tome mnogi oboljeli od straha su skloni tomu. Razlog
toga je sredina u kojoj
živimo koja je
često
nerazumna, isto tako puna mudruh savjeta ili pak izrugivanja. Strah si
nitko nije izabrao. Ona je tu
i
čini
nešto
s nama.
Naklonost strah
(“strašivost”)
poprimiti je različito
od
čovjeka
do
čovjeka.
Dali se ovdje radi više
o “nasljedstvu” ili pak više
o “učenju”
rijetko će
se dati razjasniti.
često
se otkrije tj. ustanovi da je ne samo jedan dio roditelja bio strašiv
nego već
i djed ili baka. Na koji način
se strah odnosno pristup strahu s generacije na generaciju prenosi da se
teško
ustanoviti
što
za liječenje
i nije od velike bitnosti. Važno
je da su oboljeli od straha svjesni da
će
njihovu strašivost
s velikom vjerojatnošću
prenjeti i na svoju djecu ukoliko pravovremeno nerazviju više
“Kompetencije” (sposobnosti) za pristup strahu, tako se zastrašuju-
ći doživljaji
kod oboljelih od straha uklapaju u nastali koncept katastrofa, pri
čemu
se fantazije
užasa
još
više
razmnožavaju.
Zbog toga je
učenje
tojest saznanje o pozitivnijim strategijama razmišljanja
drugi važan
princip terapije protiv strah.
Strahovi imaju svoje osobno
(emocijonalno) pamćenje,
koje se kroz samo mudre riječi
da rijetko “izbrisati”. Od više
pomoći
i djelotvornije su nova emocijonalna saznanja (“savladjivanje
straha).
koja proizvode novo povezivanje .moždanih
ćelija
u mozgu. Nažalost
su mnogi pogodjeni strahom skloni tomu da izbjegavaju situacije povezane s
strahom. Kratkoročno
gledajući
to im donosi olakšenja,
no medjutim gledajući
dugorončo
kod njih raste strah pri isčekivanju.
Istovremeno se kontinuirano smanjuje
životna
sredina budući
da dolazi sve više
i više
do odricanja. U extremnim slučajevima
oboljeli od straha se neusudjuju njihov stan napustiti, kreću
se sve manje i manje isto tako se hrane nedovoljno ili jednolično.
Njihove misli se vrte samo oko “teme straha”.
Strahovi se
često
duže
vrijeme pravilno neuoče.
Budući
da strahovi uvijek nastupaju u obliku tjelesnih simptoma ( ubrzani rad
srca, mantanje, naglo znojenje, drhtavica, napetost mišića,
itd.), mnogi se pogodjeni strahom liječe
dugo godina (neuspješno)
s stanovšita
“organskog” oboljenja.
čak
kada im i liječnik
skrene pažnju
na mogućnost
da bih njihovi simptomi mogli biti samo izraz straha mnogi ni tomu
nevjeruju. Oni se radije i dalje podvrgavaju daljnjim liječničkim
pregledima (duževremenski-EKG, duževremensko
mjerenje krvnog pritiska, rengenska slikanja itd.).
Neopravdani
strahovi se daju bolje “normalizirati” ukoliko se
čim
prije nešto poduzme.
Ako nešto
stoji dugo godina “ugnježdeno” treba isto tako
odgovarajući duže vrjemena.
Strahovi se danas na sreću daju jako uspješno
liječiti. Posebno se pozitivno
pokazalo: normaliziranje načina
življenja ( ishrana, spavanje), bavljenje napornim
sportom, mjere tjelesnog opušćivanja
(uključujući
reguliranje disanja), psihoterapija ( posebice obrada misli koje čine
bolesnim) te moderne antidepresive s komponentama za razbijanje straha. |
